Mental impotence 

Aside

“They” has no Life.

Modern sneaker has no Life.

They are like eunuch. Want to! But can’t!!

Impotency in a brain can became impotence in a body.

Or frigidiness. Equally.

Sneakers are in our neighborhood from ancient time 🙂

Advertisements

Paklene Muke-2

Standard

2.

Hmm, ponoc je. 

Pocelo me gusiti. Nemam zraka. Udisem..I nista. 

Koncentriram se, zatvorim oci da “osjetim-tko je”. 

Taj psihopata!!! Zdravko, neozenjeni susjed, visestruki kriminalac, osudjen nekoliko puta.

Sad je na uvjetnoj slobodi.

Pun mrznje i bijesa jer njemu je svatko odgovoran, kriv…samo on ni za sto nije. Nikad.

Mrzi me.

Zasto?

Jer ga nikad nisam mogla zavoljeti.

“Voli me”, govori mi godinama.

Eto sam ti naivna, glupane?!

On nije Zombie.

On nije Demon.

On je cista esencija Sotone.

A on bi me jexxx i crpio Dusu. Pokopao je vec dvije svoje djevojke. Jedna se ubila a drugu su ubili zbog njega, kao opomenu za ” nedovrsene poslove”.

Dva Stafforda su mu mrtva.

On ziv. 

“Jede” druge. Polako ih ubija.

Eeeee, nes’ mene!! 

Nikako!!!

Sigurno  on ne moze zaspati.

 Vrti po mislima planove, mozgom ili ostatkom mozga izoblicenim od kombinacije droge i alkohola.

Znam mu navike. Zivcan je. Otisao je do benzinske po cigarete i alkohol.

Sto se desilo?! Je li opet isao po neke njegove mutne stvari?! Naplatio pa se oblokava samodopadno?!

Brzo trosi, nista nema.

 Zivi kod zle zene. I sa njom!

Ona mrzi svaku zenu. Ona voli magijsku ezoteriju.

On? On misli da je frajer.

Njise se dok hoda, ponasa se kao da je zgodan a sasusio se od heroina. 

Kad se pogleda u ogledalo on vidi iskrivljenu sliku sebe. 

Kao anorexicarka-ne vidi stvarnost. 

Ruzan je.

Glava i izraz kobre.

Koza kao u zmije.

Ljuskice po tijelu prekrivaju sve vise i vise zdrave koze.

To je danak za sve unistene zivote dilanjem droge. I usput i sam konzimira drogu vec godinama.

Citam mu pokrete.

Snimam mu zjenice.

Promjene raspolozenja.

On je prijatelj mog bivseg. 

Mirise drugacije nakon zatvora. Psi ga ne vole vise.

Cudno, I on se boji pasa.. 

Prvi znak da je lobotomiziran.

Nije to vise On.

On i ne zna da sam is familije Vjestica.

Nasljedno je. Po zenskoj liniji.

“I o drvo

I od kamen,

I u brdo,

I pod orah”

Vjesticija Pojanka…

To je Izreka-Tajni Kod za sastanak Vjestica u ponoc, u Vilinskoj Sumi podno bakine kuce.

One ne vole muskarce. 

Koriste ih, ali im se ne pokoravaju. 

Nikad. 

Nikome!

Zle muskarce ” svezu” kletvom.

Pjesma im je opojna. Glas milozvucan.

Izgled zavodljiv.

Kradu Mir.

Za razliku od rodjakinja, ja odbijam koristiti taj Dar. 

To je Dar I Proklestvo!

Samo mogu “osjecati” ljude i bica, i  mogu citati misli.

To koristim kao Instikt da se zastitim.

Ljut je. Osjecam. Pucketa elektricitet..

Mislio je da ce me uspjeti smotati lazima i biti Alfa muzjak.

Meni?!

I pametniji, I bogatiji, I ljepsi nisu a on od heroina lazno samopouzdan je mislio…Alfa??! 

Da ne bi!!

Uzela sam Tamjan, zapalila.

Stan vise nije bio pun electriciteta I “tog mirisa”.

(Nastavit ce se)

Paklene muke-1

Aside

1.

Usla Sam u praznu Postu danas. Nikog. Super. Cim sam uzela kovertu da ispisem sto trebam, poceli su dolaziti ljudi. 

Prezirem guzvu..grozim se mnostva.

Hmm, nisu bas svi “ljudi”.

Od njih 15-tak, njih dvije su bile “drukcije”.

Namirisem IH.

U njima je.


Prepoznam po skripi glasa, mijenja se modulacija glasa, od lijekova koje uzimaju da zauzdaju TO u sebi presporo pricaju, glume pretjeranu srdacnost prema sluzbenicama, A zadrzavaju se dugo, dosadjuju, ne znaju kud ce sa sobom..jer hrane se ljudskom energijom, te bezvrijedne prazne ljusture koje samo oponasaju covjeka. Zombie.

“Ta” jedna je oko obicnog pisma potrosila 20-tak minuta guzve i naseg vremena. Ljudi su se nanizavali u redu, nestrpljivi.

Na odlasku je visokim tonom se zahvaljivala sluzbenicama “puuuunoooo hvalllaaaa, Kisss,Kiss”.

Zombie. Oponasanje. Robotika covjeka a nije covjek. Netko “vozi” njen Um.

 Ova “Druga” je opasnije energije. Cisti Demon.

Ona je bas morala pomjeriti me da uzme cestitku od njih 50-tak vrsta, nju je zanimala bas ona kod mog koljena.

Ako se ne “nahrani” mojim bijesom..gladna je..iznemogla..

Pomjerila sam se. I torbu. I psica. I jaknu. I kisobran. Ona je samo nesuvislo preturala.

 Napokon je izvukla neku i otisla na salter. Ona nije progovarala. 

Pogledala sam joj prazno lice. Nema emocija. Ispijena Dusa.

Puce staklena Boca fizioloske otopine od 500 ml.

Opaaa!!!

“Ova” je zesci Demon, nije samo Zombie neinteligentni.

Pored Demona pucaju stakla, ruse se stvari..

Fizioloska se izlila po podu.

Ispricala sam se. Kao i obicno, sakrila sam nespretnost “kao umor”. Ne bih razumjele. Ni ja nisam ranije znala “za njih”.

Sluzbenica je pobrisala.

Nisu uspjele u onom po sto su dosle..

Ja sam ispisala Kobno Pismo. 

Poslala.

 Izasla u hladnu kisnu vecer.

Po bolovima u misicima znala Sam da Sam u pravu..

Da.

To su bili Zombie I Demon.

Puni se Grad vrtoglavom brzinom. Trebaju “hranu”. Energiju drugih.

Promatram IH godinama. Kretanja. Klasifikaciju. Opise. Mirise. Mirisu kao smoceni zapaljeni karton.

Promatram IH. 

(Nastavit ce se)