Buntovnica-poglavlje 10

Poglavlje 10

(nastavak)


Edith se smisljeno doselila u  iznajmljeni Stan Josha i Marion, u Novom Zagrebu, Ulica Karla Zahradnika 1. 

Stan je imao samo jednu spavacu sobu a Edith je umjesto “samo preko vikenda”, ostala za-stalno. Kuhala je bljutavu hranu, mijesala se u njihove dogovore kao “lonac poklopcu” ali svu brigu o njoj su prepustili njemu.

On je zaradjivao, on se brinuo o Marion i psu, vidio brigu o kucanstvu.

Majka, Edith?!

 Tjesila je kcer Marion, I istovremeno bacila svu odjecu sredovjecne zene I kupila tijesne suknje, haltere, male potpetice jer doseljena Makedonka sa sela tesko da zna hodati u visokim potpeticama.

Ali je zato tjelesne nedostatke nadoknadjivala sexualnoscu, sto cesce i sto vise, sa sto vise partnera. Posebice je trazila “ugrozene”. Njima voli upravljati, Umom, tijelom i zivotom.

Ovisnicima je donosila TO sto trebaju, dok ne umru.

Kao Bogomoljka isisavala je Zivot iz osoba.

Natjecala se sa svojom zavodljivom kceri Marion.

Otkacena, zabavna, vatrena Ali bolesna. Imunitet je stekao s vremena na vrijeme, pa su dolazile epizode straha, tuge, depresije, paranoje i morala je u Bolnicu. Po 10-tak dana je boravila u Bolnici.

Kao sto svaka kcer pozna majku, tako je i Marion upozorila Josha na nju, da joj majka “krade decke”. Nije joj vjerovao.

” Halucinacije od Lijekova..”, mislio je.

I onda jednog popodneva, donio je stvari iz bolnice, stvari od Marion, na pranje, ukljucio pranje, uzeo psa, sisao u prizemlje zgrade na pivo. Jedno, drugo, trece, cetvrto..ne pozna vise broj.  Bol je bila I dalje tu. Bol, bijes, nemoc. Povukao je jednu lajnu.

Uzeo je Staffordicu i odveo je u obliznji park. Razmisljao je, o svemu. Srce mu se napunilo neisplakanim suzama

 Nije htio plakati. On, siroce iz Doma je davno prestalo plakati.

Djevojka mu je propadala na njegove oci, a on nije mogao nikako zaustaviti to mahnito strmoglavljenje.

Marion je odustavala.

Nigdje nikog da mu pomogne. Sam u svijetu tuzne djevojke, sa groznim udarcima proslosti, silovanjem, okrutnim i samozivim roditeljima, sa poslom plesacice u nocnom baru, Josh je mislio da njegova Ljubav je dovoljna da joj da Zivot. Nije joj migso pomoci. Sluzio joj kao ” sestra”.

Roditelji su je se odrekli, prepustili su je njemu “muko moja, predji na drugoga”…

On je posustajao u duhu..

Ustao je umorno. Dovukao se u stan. Pozdravio njenu majku, usao u sobu, uzeo rublje i otisao u kupaonu. Pustio je vodu, skinuo se, usao pod tus, nasapunjao kosu i tijelo, zatvorio oci I onda je osjetio dodir USTA na svom splovilu.

Kroz maglu kokaina i alkohola znao je da to nije u redu, vikao je glasno ili je to bio bolni vrisak u njegovoj glavi, ali svojim vrazijim strucnim jezikom ga vjesto obradjivala i usisavsi ga duboko u grlo..izgubio je razum..

Zgrabio ju je, bacio preko umivaonika i otraga joj zabio svoj nabrekli ud.

Postao je Prokleta Dusa..

(nastavit ce se)

Advertisements

4 thoughts on “Buntovnica-poglavlje 10”

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s